OSNIVANJE
Odmah po osnivanju Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. ustaške vlasti kreću s projektom izgradnje etnički, rasno i vjerski čiste države. Prema svim skupinama koje su proglašene nepoželjnima, ponajprije Srbima, Židovima i Romima, počinje se provoditi surova represija koja je uključivala različite zabrane, progone, zatvaranja i masovna ubojstva. Jedna od glavnih sastavnica terora bili su koncentracijski logori koji se počinju osnivati neposredno nakon ustaškog preuzimanja vlasti. U sljedećih nekoliko godina koliko je NDH postojala na njezinom je teritoriju djelovalo tridesetak logora pod hrvatskom, njemačkom i talijanskom upravom. Oni su se razlikovali po karakteru odnosno namjeni iako su često isti logori imali više namjena. Prvi koji se osnivaju bili su tzv. sabirni logori koji su služili kao mjesta za okupljanje onih koje se planiralo deportirati iz NDH. Drugu grupu čine logori u koje su zatočenici dovođeni kako bi obavljali neku radnu obavezu („radni logori“). U njima se umiralo od teških uvjeta života i iscrpljivanja mukotrpnim radom, ali i neposrednim usmrćivanjem od strane logorskih čuvara. Treću grupu čine tzv. „logori smrti“ čija je jedina namjera bila, kao što i sam naziv kaže, fizičko uništenje.
Zagrebački Židovi s Davidovom zvijezdom
Organizacija logora bila je u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova NDH, odnosno njegovog Ravnateljstva za javni red i sigurnost (RAVSIGUR) i Ustaške nadzorne službe (UNS), odnosno njezinog Ureda III. Nadzor nad svim logorima na području NDH imalo je Zapovjedništvo Ustaške obrambene službe, kao izvršni organ Ureda III UNS-a. Ključne osobe za osnivanje logorskog sustava bili su Eugen Dido Kvaternik kao ravnatelj RAVSIGUR-a i zapovjednik UNS-a, te Vjekoslav Maks Luburić kao zapovjednik Ureda III UNS-a i zapovjednik svih ustaških logora u NDH.
NAJVEĆI LOGORI
DANICA
Prvi ustaški logor osnovan je 15. travnja 1941. u prostorijama bivše tvornice Danica pokraj Koprivnice. Iako su u njemu zatvorenici maltretirani na različite načine, od fizičkog zlostavljanja, preko prisilnog rada, do slabe ishrane, u Danici nije bilo masovnog ubijanja. Međutim, nakon što su krajem lipnja logorski kapaciteti „ispunjeni“, zatočenici se počinju prevoziti u Gospić kao središte novog logorskog sustava.
Prostor gdje se nalazio logor Danica
GOSPIĆ
Za razliku od Danice, gospićki logorski sustav funkcionirao je isključivo s ciljem fizičkog uništavanja. U tu svrhu osnovani su logori, ili točnije rečeno stratišta u Jadovnom na Velebitu, te Slani i Metajni na otoku Pagu. Nakon što su Srbi, Židovi, Romi, komunisti iz čitave NDH u stočnim vagonima dopremljeni u Gospić sprovođeni su na neko od spomenutih stratišta na kojem se ne bi dugo zadržavali. Najviše ih je pogubljeno na Velebitu (Jadovno) i pobacano u neku od brojnih obližnjih jama. Dio zatočenika sproveden je do Karlobaga a zatim brodovima prevožen na otok Pag. Tu su odvajani muškarci od žena, te upućivani u logor Slana odnosno Metajna.
Prostor gdje se nalazio logor Metajna na Pagu
Uz masovna ubojstva, ustaše su zatočene Srpkinje i Židovke svakodnevno i silovali. Gospićki logorski sustav prestaje funkcionirati krajem kolovoza 1941. kada su Talijani okupirali taj dio NDH. Nema točnih podataka o broju ubijenih, a procjene se kreću od 15.000 do 40.000, uglavnom Srba i Židova.
OSTALI LOGORI U NDH
Logor u Loborgradu (Hrvatsko zagorje) otvoren je u rujnu 1941. a djelovao je do listopada 1942. godine. Najveći broj zatočenika u ovom logoru bile su žene, uglavnom Židovke i Srpkinje. Većina Židovki iz ovog logora deportirana je u Auschwitz, a Srpkinja i Hrvatica u Jasenovac. U Đakovu je logor djelovao od zime 1941. do ljeta 1942. kada su svi zatočenici prebačeni u logor Jasenovac. Za vrijeme Banovine Hrvatske otvorena je u Kruščici kod Travnika kaznionica za političke zatvorenike, uglavnom komuniste. Uspostavom NDH zatvor je pretvoren u sabirni logor, i kao takav će djelovati do kraja 1941. godine. Uz navedene, veći logori kojima su upravljale vlasti NDH nalazili su se u Tenji kod Osijeka, Sisku, Jastrebarskom, Gornjoj Rijeci kod Križevaca, itd.
Loborgrad
Osim logora pod nadležnošću ustaškog režima na području NDH postojalo je i nekoliko logora kojima su upravljali njemački nacisti (Zemun, Jankomir, Vinkovci, Sisak) i talijanski fašisti (Kampor na Rabu, Molat, Kraljevica, Brač, Hvar, Gruž, Lopud, itd.).
KONCENTRACIJSKI LOGOR JASENOVAC
Po površini, broju zatočenika i broju žrtava najveći logor na području NDH nalazio se kod mjesta Jasenovac. Preživjeli logoraši iz gospićkog logorskog sustava prevezeni su prvo u Jastrebarsko kao privremenu postaju, da bi 23. kolovoza 1941. bili prebačeni u novoosnovani logor u Jasenovcu. Sve do prestanka postojanja krajem travnja 1945. Jasenovac je bio glavni i najveći logor na teritoriju NDH.
Jasenovac
Po namjeni radilo se o kombinaciji radnog i logora smrti, tj. u njemu su zatočenici obavljali različite vrste teških poslova, ali su istovremeno vršene i masovne likvidacije. U logoru Jasenovac ustaše su zatočenike ubijali vatrenim i hladnim oružjem, vješanjem, umlaćivanjem, izgladnjivanjem i iscrpljivanjem teškim fizičkim radom.
Pratite nas
Povežite se s nama na društvenim mrežama