KARAKTER LOGORA
Velika većina zatočenika u logoru se nije našla zato što su bili sudski proglašeni krivima za neko kazneno djelo već zato što su vlasti NDH njihovu pripadnost određenoj etničkoj i vjerskoj skupini proglasile dovoljnim i opravdanim razlogom za zatočeništvo.
Ustaški logor Jasenovac bio je višenamjenski logor, što znači da je istovremeno bio sabirni (koncentracijski) jer su u njega s cijelog državnog područja dovođene osobe koje su iz različitih razloga proglašene nepoćudnima i nepoželjnima, zatim prolazni (tranzitni), jer je za brojne zatočenike predstavljao tek početnu stanica prije upućivanja na prisilni rad u Treći Reich ili u neki od nacističkih logora smrti (npr. Auschwitz), kažnjenički, jer su u njega upućivane i osobe koje su sudski proglašene krivima zbog počinjenja nekog kaznenog djela, te zarobljenički, jer su se u njemu nalazili i ratni zarobljenici poput partizana ili četnika. Jasenovac je bio i radni logor, ali prisilni rad kojem su bili izloženi logoraši nije bio usporediv s radom kojeg zatvorenici obično moraju obavljati prilikom izvršavanja zatvorske kazne.
Logoraši u Jasenovcu
Iako su jasenovački logoraši obavljali čitav niz poljoprivrednih, građevinskih i obrtničkih radova, svrha tog rada nije bila društvena korist nego prvenstveno njihovo iscrpljivanje. Teške uvjete rada dodatno je otežavala brutalnost čuvara što je podrazumijevalo različite oblike kažnjavanja, od premlaćivanja do usmrćivanja. Uz mukotrpan rad život logoraša otežavala je također i neprestana glad, neljudski higijenski i zdravstveni uvjeti, kao i različite zarazne bolesti, koje su usmrtile brojne zatočenike. Važna namjena zbog koje je logor u Jasenovcu osnovan bilo je usmrćivanje pa se logor može nazvati i logorom smrti. Uz kaznene ekspedicije ustaške vojske po različitim krajevima NDH koje su završavale masovnim ubojstvima na licu mjesta, logor u Jasenovcu imao je najvažniju ulogu u projektu etničkog čišćenja Hrvatske, odnosno u genocidu prema pripadnicima srpskog, romskog i židovskog naroda.
Ubijanje zatočenika
Usmrćivanja su bila pojedinačna i masovna, a provodila su se ubijanjem iz vatrenog i hladnog oružja, vješanjem, gušenjem plinom, umlaćivanjem, izgladnjivanjem, itd. Tijela ubijenih su spaljivana, bacana u rijeku Savu ili pokapana u masovne grobnice u okolici samog logora. Često su egzekucije vršene na istom mjestu gdje su ubijeni odmah i zakapani, kao što je slučaj s brojnim masovnim grobnicama na lokalitetu Gradina na desnoj obali Save, nasuprot Jasenovcu.
BROJ ŽRTAVA
Točan broj žrtava ustaškog logora Jasenovac teško je, a kako vrijeme odmiče gotovo i nemoguće otkriti. S obzirom na nedostatak pouzdane dokumentacije, neistražena ili nedostupna grobišta i stratišta, ali i način postupanja s tijelima ubijenih (npr. bacanje leševa u rijeku Savu ili spaljivanje leševa u tzv. „Pićilijevoj peći”) kada se govori o brojkama uglavnom se radi o procjenama. Tijekom poslijeratnog ispitivanja Ljube Miloša, jednog od zapovjednika logora, on navodi kako je „Luburić odredio da u Jasenovcu brojno stanje uvijek varira oko 3.000 jer je ta cifra uglavnom bila dovoljna da podmiri sve potrebe radne službe“, te nastavlja da je „bilo slučajeva kad je logor brojio i 5.000 zatočenika, ali taj broj nije mogao dulje trajati, jer se u takvom slučaju vršila likvidacija viška“. O nemogućnosti utvrđivanja točnog broja zatočenika, ali i implikaciji da se kapacitet logora povećavao eliminacijom logoraša, govori i dopis Glavnog stana Poglavnika od 27. travnja 1942. u kojem između ostalog stoji da „sabirni i radni logor u Jasenovcu može primiti neograničeni broj zatočenika“.
Dopis da logor u Jasenovcu može primiti neograničeni broj zatočenika
Sve dosadašnje procjene broja žrtava logora Jasenovac u najboljem su se slučaju temeljile na demografskim i statističkim istraživanjima ili poimeničnom popisivanju stradalnika, ali su vrlo često bile tek rezultat proizvoljnih i tendencioznih kalkulacija. Ključni trenutak koji će dugoročno onemogućiti znanstveni pristup ovoj temi dogodio se neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ) službeno je 1946. Međunarodnoj reparacijskoj komisiji u Parizu prijavila preuveličanu brojku od ukupno 1.706.000 ljudskih gubitaka u ratu. S obzirom na to da se ratna odšteta između ostalog procjenjivala i po broju ljudskih žrtava razlozi preuveličavanja postaju jasniji. Od tada, a bez ikakvih dokaza, u službenoj se upotrebi javlja i podatak od 500.000 do 600.000, a uskoro i 700.000 ubijenih samo u jasenovačkom logoru. Ta brojka se desetljećima neće revidirati, iako su kasnijim istraživanjima ukupni ljudski gubici na cijelom području Jugoslavije smanjeni na otprilike 1 milijun. Broj žrtava Jasenovca postat će vremenom jedan od glavnih prijepora srpskih i hrvatskih nacionalista. Dok će ga prvi neargumentirano preuveličavati, drugi će ga neargumentirano umanjivati.
Ostaci zatočenika logor Jasenovac
Od ozbiljnijih procjena treba izdvojiti demografsko – statistička istraživanja Vladimira Žerjavića i Bogoljuba Kočovića s kraja 1980-ih i početka 1990-ih. Po Žerjavićevim izračunima u Jasenovcu je život izgubilo između 80.000 i 90.000 ljudi, dok je prema Kočoviću ukupan broj srpskih žrtava u svim logorima na području NDH bio između 150.000 i 200.000. Beogradski Muzej žrtava genocida objavljuje od 1990-ih svoj popis jasenovačkih žrtava kojeg s vremena na vrijeme ažurira. Prema posljednjima podacima na popisu je nešto manje od 85.000 imena što se ne smatra konačnom brojkom već stručnjaci Muzeja procjenjuju da bi ukupan broj jasenovačkih žrtava mogao biti između 120.000 i 130.000 ljudi.
Javna ustanova Spomen područje Jasenovac od 2005. radi na izradi poimeničnog popisa svih osoba koje su ubijene u Koncentracijskom logoru Jasenovac. Na tom popisu su trenutno imena 83.145 osoba, i to najviše Srba (47.627), zatim Roma (16.173), Židova (13.116) i Hrvata (4.255). Među ubijenima je 23.474 žena i 20.101 dijete.
LOGOR NAKON 1945.
Koncentracijski logor u Jasenovcu postojao je nešto duže od 1330 dana, od kolovoza 1941. do travnja 1945. godine. Nikada prije i nikada poslije na tom mjestu nije postojao logor ili kaznionica. Izuzetak predstavlja četrdesetak kilometara udaljena Stara Gradiška u kojoj je zatvorska institucija postojala još u vrijeme Austro-Ugarske, a koja će tijekom Drugog svjetskog rata postati dio jasenovačkog logorskog kompleksa, da bi nakon rata ponovo nastavila s radom kao zatvor.
Ostaci logoraških baraka, 1945.
Pred sam kraj Drugog svjetskog rata ustaše kreću sa sistematskim uklanjanjem dokaza o postojanju logora u Jasenovcu što je osim uništavanja tijela ubijenih uključivalo i uništavanje infrastrukture. Dio logorskih objekata uključujući i zatočeničke nastambe je zapaljen, a dio miniran. Ustaše su pri povlačenju uništile i većinu kuća u samom mjestu Jasenovac. Upravo je zbog toga odlukama novih komunističkih vlasti mještanima Jasenovca dopušteno da za obnovu svojih kuća smiju koristiti građevni materijal iz logorskih ruševina.
Nisu pronađeni pisani, slikovni ili oralni izvori, niti išta ukazuje da su nove komunističke vlasti na istom mjestu nakon 1945. osnovale logor namijenjen masovnom ubijanju političkih neistomišljenika. Različite skupine ratnih zarobljenika, uključujući njemačke vojnike, pripadnike oružanih snaga NDH, četnike i pripadnike slovenske Bele garde, upućivane su iz novoosnovanih zarobljeničkih logora na prisilni rad u Jasenovac, a taj rad se u prvo vrijeme svodio na raščišćavanje tamošnjih ruševina, a kasnije i na obnovu željezničkih pruga, mostova, i sl. Jedan od najvećih zarobljeničkih logora osnovan je u ljeto 1945. u Sisku pod nazivom „Zavod za prisilni rad Sisak“. Tamošnji ratni zarobljenici koji su odvoženi na rad u Jasenovac zvali su se „Radna grupa Jasenovac“. Svi navedeni radovi trajali su do 1948. nakon čega u tom mjestu više nije bilo zarobljenika na prisilnom radu. Ovakav oblik rada nije bio namijenjen fizičkoj eliminaciji zarobljenika, nego je imao društveno korisnu namjenu, a zarobljenici su nakon odslužene kazne puštani kućama.
Jasenovac u svibnju 1945.
U izjavama svjedoka spominju se pojedinačne likvidacije ili ubijanja manjih skupina ratnih zarobljenika u neposrednoj okolici bivšeg logora Jasenovac, ali je u tom slučaju riječ isključivo o sudionicima tzv. Križnih puteva odnosno povratnicima s Bleiburga, ili obračunu sa zarobljenim pripadnicima oružanih snaga NDH.
Pratite nas
Povežite se s nama na društvenim mrežama