KRIŽNI PUT
Nakon što su prestale masovne egzekucije preostali zarobljenici upućeni su na duge marševe koji su kasnije prozvani križnim putem. Bilo je nekoliko ruta kojima su se zarobljeničke kolone kretale, a cilj je bio da „narodne neprijatelje“ vidi što više građana Jugoslavije. Jedna ruta vodila je iz Dravograda prema Celju, a zatim Krapini i Zagrebu. Iz Zagreba je dio kolona upućivan u smjeru Siska i Bosne i Hercegovine, a dio prema Karlovcu i dalje prema Istri, Dalmaciji i Crnoj Gori. Druga je iz Dravograda vodila prema Mariboru, a zatim Varaždinu, te Podravinom prema Osijeku. Nakon Osijeka kolone su se kretale Srbijom, prema Makedoniji.
Izvor: HKV.hr
Zarobljenička kolona u Mariboru, svibanj 1945.
Duž ovih trasa nastavljena su ubijanja zarobljenika, ali ne više masovna kao na samom početku. Prolazeći kroz različite krajeve odnos prema zarobljenicima bio je različit, a ovisio je najvećim dijelom o nacionalnoj strukturi lokalnog stanovništva. Dok su u nekim, uglavnom hrvatskim mjestima, ljudi znali prilaziti s hranom i vodom, u mjestima naseljenima pretežno srpskim stanovništvom česti su bili slučajevi vrijeđanja i fizičkih obračuna.
Izvor: Jutarnji.hr
Nakon što su jugoslavenske vlasti proglasile opću amnestiju 3. kolovoza 1945. većina zarobljenika puštena je kućama, dok je manji dio zadržan u radnim logorima, gdje su odsluživali svoju kaznu zbog sudjelovanja u neprijateljskim formacijama ili pomaganja neprijatelju tijekom rata. Bilo je i onih prema kojima je nastavljen istražni postupak, te su nakon suđenja dobili višegodišnje zatvorske kazne.
Pratite nas
Povežite se s nama na društvenim mrežama